Uloga advokata u uspostavljanju medijacije u naš pravni sistem
Advokati bi trebalo da daju svoj doprinos na uvođenju medijacije tako što će se uključiti u uspostavljanje sistema, uključiti se na omasovljavanju slučajeva i sami preuzeti profesiju medijatora.
1. Uspostavljanje sistema,
Advokati pristupaju rešavanju slučajeva koji dođu u njihovu advokatsku kancelariju drugačije od sudija.
Advokati se bave problemima, potrebama i interesima svojih klijenata, a ne samo pravom i propisima, oni dolaze na kraju, kada treba potrebe i interesi stranaka staviti u moguće zakonske okvire, da se ne bi tražilo nemoguće.
Za razliku od advokata, koji postupaju jednostrano i u interesu svoga klijenta u nastojanju da za njega ostvare maksimum, medijator pomaže da obe strane sagledaju svoje pozicije, potrebe i interese i da se njihove potrebe i interesi usaglase.
Primećujemo, postupanje medijatora je bliže postupanju advokata, nego sudije, jer sudija poznaje samo činjenice i dokaze, a ne potrebe i interese stranaka koji su pred njim.
Advokati mogu dati doprinos u sistemskim rešenjima medijacije utoliko što će se ona usmeravati na privatni sektor i razvijati po privatnim kancelarijama-Centrima za medijaciju , Centrima za rešavanje konflikata ili kako se već mogu zvati.
Sudski aneksirana medijacija je prelazno rešenje , korisna u početku, kada se građani i ostali relevantni subjekti upoznaju sa ovim institutom, jer nju mora da podrži država, a to će najbolje učiniti preko suda.
Njena budućnost je u privatnom sektoru, pa treba pronaći i kreirati rešenja da medijacija pređe u privatni sektor i da se u njemu razvije.
Advokati moraju dati korisne predloge i podršku preko svojih regionalnih Komora.
Moja procena i ocena je da je to što je medijacija kod nas započeta kao sudski aneksirana medijacija kod advokature shvaćena kao nešto nametnuto od sudova, sa kojima advokatura nije u „velikoj ljubavi“ i od kojih očekuje da sude, a ne da mire stranke.
Pri tom medijacija i nije mirenje, već specifičan alternativni način rešavanja sporova u kome se stranke ne mire već rešavaju svoje sporove pregovaranjem uz pomoć medijatora.
Da bi se shvatila suština medijacije, njene prednosti i kvalitet, potrebno je više od jedne rečenice u kojoj je sadržana definicija medijacije i zato se advokati se moraju upoznati sa ovim institutom, ali na realan i konstruktivan način, a ne reklamerskim pričama. Advokati su značajan stub našeg pravnog sistema bez koga se ova nova kuća ne može sazidati.
2. Omasovljavanje slučajeva,
Kada advokati prepoznaju prednosti medijacije , svoj interes i interes svoje stranke u njoj, uključiće se u podršku za slanje slučajeva na medijaciju i pokušaj da spor u kome učestvuje reše na ovaj način.
Aktuelna situacija u sudovima sa velikim brojem predmeta i intervalim između suđenja od četiri i više meseci će svakako doprineti da advokati sa svojim klijentom potraže neku alternativu.
Gde?
U medijaciji.
Kome da se obrate?
E to je pitanje bez pravog odgovora, jer bez obzira na veliki spisak medijatora u Ministarstvu pravde, malo ko je od tih medijatora sa spiska pripremljen i sa odgovarajućim prostorom, sa znanjem i iskustvom da sprovede postupak medijacije.
Posle prvog razočarenja, taj advokat nikada više neće pokušati ponovo da ide na medijaciju, a po sudskim hodnicima dok se čekaju suđenja, sa svojim kolegama govoriće o svom lošem iskustvu i odvratitri i one koji su se dvoumili.
Zato se nova prilika ne sme propustiti. Advokati su ozbiljni profesionalci kojima se tako i mora prići, a nikako reklamerski i sa velikim praznim obećanjima da će se „njihov spor rešiti kod medijatora, samo da odu kod njega“.
Ukoliko želimo da advokati utiču i pospeše omasovljavanje slučajeva na medijaciji, moraju se obezbediti kvalitetni i iskusni medijatori, koji će biti najbolja „reklama“ za nov način rešavanja sporova, a onda će se broj slučajeva širiti geometrijskom progresijom.
U početku je medijacija bila besplatna, kada se odvijala u okviru suda, a posle donošenja zakona i Tarife za posrednike, uvedeni su značajni iznosi koje stranke nisu spremne da plate, a to plaćanje ni advokati nisu spremni da podrže.
I ovo pitanje država mora da reši, a ne da ostavlja pojedinim Centrima za medijaciju da rade besplatno ili po promotivnim cenama, opet iz nekog entuzijazma.
3. Profesija medijatora
U aktuelnom vremenu, većina advokata medijatora doživljavaju kao nekoga ko im pored javnih beležnika i privatnih izvršitelja oduzima posao i smanjuje zaradu, umesto da u preofesiji medijatora vide nov posao i novu mogućnost za zaradu.
Činjenica da ova „nova profesija“ traži i dodatno obrazovanje i ovladavanje tehnikama i veštinama različitim od onih koje su do tada primenjivali u rešavanju sporova svojih klijenata.
Za profesiju medijatora kao i za svaku profesiju koja se vezuje za posedovanje veština, potreban je i talenat i ljubav prema ljudima . Ne može svako da ovlada veštinama pregovaranja, ako za to nema talenta i urođenu sklonost da se iz ljudi izvuče ono što je nabolje u njima.
Uloga advokata u donošenju odluke da se pristupi medijaciji
U medijaciju se može ići pre pokretanja sudskog postupka ili iz sudskog postupka.
U prvom slučaju, medijacija je mogla da bude unapred predviđena u ugovoru u vezi sa kojim se stranke spore.
Ukoliko nije predviđena unapred, advokat jedne od stranaka bi mogao da predloži medijaciju, što će se retko desiti, jer advokati najčešće taktiziraju sa predlogom za mirno rešenje spora plašeči se da time ne pokazuju slabost drugoj strani.
Često imamo prilike da čujemo da se pitanje slanja predmeta na medijaciju mora rešiti Zakonom, tako što će se medijacija predvideti u nekim slučajevima kao obavezna, što se kosi sa njenom suštinom, a to je da je medijacija DOBROVOLJAN postupak.
Zbog svega naopred iznetog, advokat koji proceni da je medijacija korisna za njegovog klijenta bez ustezanja treba to da predloži i svom klijentu i drugoj strani sa obrazloženjem da svom klijentu želi da uštedi vreme i novac, a kolegi i njegovom klijentu da je za sve korisnije da što pre dođu do obostrano zadovoljavajućeg rešenja umesto da vode dugogodišnje iscrpne prnice, odnosno postupke.
Uloga advokata u samom postupku medijacije
U samom postupku medijacije advokat se stara da njegov klijent ostvari svoje potrebe i zadovolji svoje interese , prateći na koji način medijator postavlja pitanja i koja pitanja postavlja, da medijator ne postavi nezgodna pitanja koja bi navela njegovog klijenta da otkrije neke pozicije što bi mu smetalo kasnije i prilikom pregovaranja i u slučaju da se medijacija ne završi uspešno.
Advokat kao punomoćnik mora da kontroliše postupak i prati njegov tok, da se, kada proceni da je potrebno, usprotivi nekom pitanju medijatora i interveniše uvek kada proceni da je to u interesu njegove stranke.
Zato je korisno da stranka ide na medijaciju sa svojim advokatom, a advokatu je korisno da bude prisutan i da aktivno učestvuje u postupku.
Advokat mora da nađe meru, da se njegovo prisutvo ne bi izrodilo u suprotnost pa da on zablokira i fazu istraživanja i fazu pregovaranja.
Advokat mora da bude objektivan u odnosu na poziciju njegovog klijenta i da ga upozori na tu poziciju i da mu ukaže na realne mogućnosti , jer će u suprotnom ceo postupak biti uzaludan.
Po pravilu, klijenti veruju svom advokatu i prihvataju njegov savet bez rezerve, pa je zato za uspešnu medijaciju veoma važna uloga advokata i njegov pozitivan odnos i dobra namera, jer u suprotnom do sporazuma neće doći.
Advokatska tarifa je za zastupanje u medijaciji dosta visoka, pa je učešće advokata i finasijski vrednovano. Pri tom advokat uvek ima mogućnosti da se sa svojim klijentom dogovori da naplati uslugu za „ceo posao“, a ne za svaku učinjenu radnju po advokatskoj tarifi, pa je zato medijacija i za njega korisna, jer će brže doći do svoje zarade, bez dugotrajnog suđenja i svega što sa sobom nose brojne rasprave, podnesci i sve prateće situacije.
Uloga advokata u sačinjavanju sporazuma i njegovom sprovođenju
Kada se medijacija uspešno privede kraju i dođe do sporazuma, tekst sporazuma skupa kreiraju medijator i advokati i medijator u ovom slučaju ne može nametnuti tekst sporazuma već ga samo može sastaviti zajedno sa prisutnim advokatima.
Advokat mora da vodi računa da tekst sporazuma sadrži dogovor koji je postignut, ali i da bude izvršiv i u skladu sa Zakonom i da se na osnovi njega može sačiniti sudsko poravnanje ukoliko je predmet došao na medijaciju iz sudskog postupka
Na kraju da kažemo da je proces medeijacije je mukotrpan posao koji zahteva strpljenje i visoke moralne kvalitete i medijatora, ali i advokata koji zastupaju stranke u tom procesu.
Na kraju da zaključimo: kao što se uspešno okončava medijacija kada medijator uspe da navede stranke da spoznaju svoje potrebe i interese, da sagledaju svoje pozicije, tako će se i advokati uspešno uključiti u proces medijacije kada spoznaju u njemu svoje interese.
Na nama je da doprinesemo da što pre dođu do ove spoznaje.