Kontaktirajte nas na tel: (011) 2432 473, (066) 820 5027, radnim danima 9–15h|centar@medijacija.org

Kako izgleda postupak medijacije?

||Kako izgleda postupak medijacije?
Kako izgleda postupak medijacije? 2018-04-13T11:08:15+02:00

Proces medijacije se odvija kroz nekoliko faza koje nisu striktno odvojene i nadovezuju se jedna na drugu. Za medijatora je važno da se pridržava redosleda faza, kako bi izbegao greške preuranjenih intervencija i prihvatanja nedovoljno razrađenih ponuđenih rešenja. Na taj način, medijator  kontroliše postupak  i uspešno sprovodi proces do kraja, odnosno do sporazuma. Faze procesa medijacije su:

Faza 1 – Priprema za medijaciju

Odnosi si se na pripremu medijatora a podrazumeva prikupljanje podataka i analizu strana u sukobu i sukoba ili problema. Početna analiza strana u sukobu uključuje identifikaciju direktnih i indirektnih učesnika sukoba, njihove uloge i odgovornosti u sukobu, potencijalne interese, nivo njihove moći, rizike i kompetencije; Analiza sukoba uključuje pretpostavke o tipu sukoba, nivou eskalacije, moguće posledice i ishode alternativa postupku medijacije, pretpostavke o prihvatljivim rešenjima. Paralelno sa analizom, medijator razvija strategiju i plan intervencije

Faza 2- Početak medijacije

Tokom ove faze medijatori vrše poslednje pripreme. Proveravaju prostorni raspored, način sedenja, osveženje i materijal za rad. Sam proces započinje uvodnim izlaganjem medijatora/ki koji obično sadrži reči dobrodošlice i ohrabrenja, predstavljanje učesnika, upoznavanje sa procesom i ulogom medijatora, provera spremnosti da se dobrovoljno učestvuje, usvajanje procedure i pravila rada i dobijanje dozvole strana u sukobu za otpočinjanje procesa.

Faza 3–Iznošenje svih bitnih aspekata sukoba/problema

Strane u sukobu naizmenično iznose svoje viđenje problema, bez prekidanja druge strane, dok medijator aktivno sluša i beleži ključne momente. Na kraju medijator pravi kratak rezime iznoseći ključne tačke neslaganja strana u sukobu.

Faza 4- Razmena relevantnih informacija

Cilj ove faze je omogućavanje stranama u sukobu da dobiju potpunu sliku sukoba i da stupe u direktan i otvoren razgovor. Medijator postavlja pitanja radi razjašnjenja činjenica, razumevanja osećanja, ključnih tačaka slaganja i neslaganja. Uspeh je ako se strane slože oko konkretnih tačaka neslaganja na kojima će dalje raditi.

Faza 5- Strukturisanje predmeta spora i agende pregovaranja

Cilj ove faze je zajedničko razumevanje problema i njegove složenosti i određivanje ključnih tema oko kojih će se pregovarati. Zatim se predlaže redosled i način bavljenja pojedinačnim temama. Faza se završava usvajanjem plana rada i  rezervnog postupka u slučaju pojave nepredviđenih situacija i/ili jednostranog prekida medijacije.

Faza 6- Mapiranje potreba/strahovanja i preokviravanje spora

Cilj ove faze je da se strane u sukobu pomere sa nivoa pozicija na nivo potreba, odnosno  da prepoznaju svoje, kao i interese/potrebe i strahove druge strane. Medijator olakšava stranama u sukobu da razumeju međuzavisnost njihovih potreba i uspostave saradnju neophodnu za konstruktivno rešavanje sukoba. Na kraju ove faze medijator početni problem preformuliše iz suprotstavljenih iskaza “ili/ili” u zajednički iskaz “i/i” koji integriše simultano zadovoljenje interesa i sa klijentima proverava prihvatljivost preformulisanog problema.

Faza 7- Umnožavanje predloga rešenja

Cilj ove fazeje da se ispitaju različite moguće opcije  rešenja i raspoloživi resursi kroz aktivno uključivanje svih strana u sukobu u zajedničko traganje za rešenjem.

Faza 8- Završno pregovaranje i postizanje konsenzusa oko jednog rešenja

Cilj ove faze je dolažene do rešenja koje je prihvatljivo za sve strane tako da to rešenje osete kao “svoje”.

Faza 9- Pisanje sporazuma

Cilj ove faze je da se postignuti dogovor pretoči u pisanu formu i da se otkloni svaka mogućnost različitog interpretiranja dogovora.

Sporazum treba jasno, sažeto i precizno da sadrži sledeće informacije:

  • Ko je saglasan
  • Da učini Šta ili Kome
  • Kada (vreme,rok)
  • Gde (mesto, precizna lokacija)
  • Kako (način, kvantitet, kvalitet)

Dobar medijacijski sporazum ima sledeće odlike[1] :

  • Koristi jasan, jednostavan jezik, razumljiv stranama u sukobu;
  • Veoma je konkretan i ne ostavlja ninajmanju mogućnost različitih interpretacija;
  • Jasno je vremenski određen i jasno definiše vreeme i rokove za ispunjavanje dogovorenog;
  • Uravnotežen je tj. govori o postupcima svake strane u sukobu, bez uslovljavanja akcije jednog klijenta akcijama drugog;
  • Pozitivan je tj. govori o onome šta se sukobljene strane slažu da urade;
  • Orjentisan je na budućnost tj. precizira način komuniciranja strana u sukobu u budućnosti ukoliko se pojave novi problemi;
  • Otklanja sve tužbe, odnosno, ukoliko je bio pokrenut neki postupak precizira se sudbina tog postupka;
  • Ima saglasnost i potpis svih strana koje su učestvovale u medijaciji.

Faza 10- Realizacija i praćenje primene sporazuma

Cilj ove faze je da se osnaži primena sporazuma, da se omogući dobijanje povratne informacije o realizaciji sporazuma i da se olakša prevazilaženje eventualnih problematokom realizacije sporazuma.