Medijacija je intervenisanje u sukobu ili pregovaranju , preko prihvatljive, nepristrasne i neutralne treće strane koja nema autoritativnu moć donošenja odluke, već pomaže stranama u sukobu da svojom voljom postignu vlastiti, obostrano prihvatljiv sporazum opredmetu sukoba
Osnovne karakteristike medijacije
- Intervenisanje podrazumeva spoljnu intervenciju preko posrednika kao treće strane u već postojeći sistem odnosa strana u sporu, sa ciljem uvođenja efikasnijeg pregovaračkog procesa radi lakšeg dolađenja do sporazuma,
- Strane u sporu dobrovoljno prihvataju medijaciju i nastavljaju da pregovaraju, pomoću treće strane na šta moraju dati svoj pristanak,
- Strane slobodno biraju ili prihvataju predloženog medijatora , što je jedan od uslova da se medijacija sprovede,
- Medijator mora biti nepristrasan i neutralan. Nepristrasnost znači da medijator ne daje prednost ni jednoj od strana u sporu. Neutralnost podrazumeva da medijator nema skriveni interes u odnosu na predmet spora i ne očekuje dobit od jedne strane kao naknadu za posredničke usluge,
- Medijator nema autoritativnu moć donošenja odluke. Medijator svojim znanjem i veštinama utiče na strane u sporu i vodi ih ka postizanju zajedničkog rešenja ali sam ne donosi rečenje niti odlučuje umesto sukobljenih strana,
- Medijator osnažuje strane da uspešno prepoznaju sopstvene potrebe i potrebe druge strane, kako bi u skladu sa njima težili traganju ka zajednički prihvatljivom rešenju,
- Zajednički prihvatljiv sporazum uvažava potrebe i interese i jedne i druge strane i vodi do takozvanog win-win ( pobeda – pobeda ) ishoda.
- Medijacija je privatan proces u odnosu na javnost i poverljiv što znači da se informacije dobijene u toku pregovora ne iznose u javnost i ne mogu se koristiti kao dokaz ako su u skladu sa zakonom ( ukoliko nisu, odstupa se od poverljivosti).
Cilj medijacije je da sukobljene strane sagledaju svoje i tuđe interse i potrebe, usklade međusobne odnose, unaprede komunikaciju i pronađu rešenje koje je obostrano prihvatljivo.